- Home
- Proizvodi
- Ribice i biljke
- Ribe
- Chrombotia Macracanthus (Botia makrakanta)
Chrombotia Macracanthus (Botia makrakanta)
700,00 рсд – 2.000,00 рсд
Makrakanta (Chromobotia macracanthus, raniji naziv samo Botia)sigurno je najpopularnija vrsta botija i veliki je broj akvarista kojima su ove ribe omiljene. Zbog karakteristične obojenosti i veoma interesantnog ponašanja nazivaju se i „Clown Loach“. Ovi pripadnici porodice Botiidae – čikovi, ranije su svrstavani u porodicu Cobitidae -pravi čikovi, a 2004 godine urađena je resistematizacija i raniji rod botia je podeljen na 7 novih rodova. U prirodi naseljavaju vodotokove u unutrašnjosti ostrva Borneo i Sumatra, žive u bistrim potocima, a sa pojavom monsuna koji dovode do poplava, Makrakanta prelazi i u plavne ravnice. Mrest ovih riba blisko je povezan sa kišnom sezonom. Temperatura vode u prirodi im varira od 25 do 30 °C, pH vrednost od 6 do 8, a tvrdoća vode od 5 do 12 dGH. Dugi niz godina u prodaju su stizale isključivo divlje ribe tako da im je i cena bila visoka, a populacija divljih riba ozbiljno smanjena. Obzirom da je u pitanju migratorna vrsta, mrest u akvarijumu nije moguć, pa su velike evropske i azijske odgajivačnice počele mrestiti botije uz upotrebu hormona, tako da sada redovno u ponudi imamo Makrakante po pristupačnoj ceni, a divlja populacija trpi manji pritisak. Makrakanta ima žutu boju tela kao osnovnu, sa 3 crne pruge nejednake širine. Na grudnim i trbušnim perajima javlja se crvena boja koja postaje intenzivnija kako ribe rastu. Ovo su ribe dna i pomoću 4 para brkova koje poseduju često će pretraživati dno u potrazi za hranom. Treba izbegavati oštro kamenje koje ih može povrediti, kao i uske šupljine u kojima se mogu zaglaviti. Potreban im je veći akvarijum, jer dostižu veličinu od 15-20cm, ponekad i više, a postoje podaci o ribama koje su dostigle i 50cm. Odrasle ribe mogu praviti probleme sitnijim ribama, ribama koje su spori plivači ili ribama koje imaju velika peraja. Preporučuje se akvarijum od preko 200 litara i društvo riba slične veličine i temperamenta. Azijski biotop sa šaranskim vrstama idealno je rešenje. Ponašanje makrakanti je specifično, u jatu se uspostavlja jasna hijerarhija i pojedine ribe imaju svoje omiljeno mesto za odmor. Često se mogu videti da spavaju na boku. Ponekad proizvode zvuk sličan kliktanju. Mogu se hraniti suvom hranom koju rado prihvataju, a kvalitetna smrznuta i živa hrana će samo doprineti vitalnosti ovih riba. Rado jedu i puževe, mada u prirodinisu isključivi „pužojedi“, i u ishranu im treba dodati i hranu biljnog porekla. Spadaju u ribe bez krljušti tako da su posebno osetljivi na bolest belih tačaka koju prouzrokuje parazit Ichthyophthirius multifiliis. Pored osetljivosti na bolest smetaju im i lekovi koji su u svojoj osnovi boje (malahitno zalenilo) pa se za lečenje koriste manje doze nego kod drugih riba. Bolje je koristiti Antispot koji ovim ribama ne smeta. Ove ribice mogu živeti i preko 10 godina.
N/A
Ribe
Povezani proizvodi
-
Ribe
Tanichthys Albonubes (Kardinal)
200,00 рсдKardinal je vrsta koja je veoma zahvalna za držanje u akvarijumu, nezahtevan je i dobro podnosi greške koje se često dešavaju kod početnika. Vrstu je otkrio izviđač po imenu Tan, u malim potocima na planini Baiyun (White Cloud Mauntain), u kineskoj Guangdong provinciji. Latinski naziv je Tanichthys albonubes što u bukvalnom prevodu znači Tanova riba sa belog oblaka. Engleski naziv je White Cloud Mountain Minnow. Ove, akvaristima lako dostupne ribice su u prirodi ugrožene i na mestu gde su otkrivene više ih nema. Jedno vreme se smatralo da su izumrle, ali kasnije je pronađeno nekoliko malih populacija u blizini originalnog lokaliteta. Hvatanje divljih riba je zabranjeno i vrsta je zaštićena, i pokušava se ponovno naseljavanje kardinala na Baiyun planinu. Svi kardinali koji se nalaze u prodaji su odgajeni u akvarijumskim uslovima. Ovakve ribe su prilagodljivije na različite uslove, a postoji i više odgajivačkih formi ove vrste. Potoci u kojima žive kardinali su plitki i bogati vegetacijom, voda kojom se napajaju potiče sa planine i dosta je hladna u odnosu na klimu kineske provincije Guangdong. U prirodi kardinal živi u vodi temperature 14 – 22 °C, dok su akvarijumski kardinali selektovani ka višem temperaturnom opsegu pa im odgovara temperatura od 26°C, a na kraće vreme podnose i topliju vodu. Niže temperature im više odgovaraju, tada su ribice su vitalnije, otpornije i lepše obojene. Na tvrdoću vode i kiselost su veoma prilagodljive i odgovara im pH od 6.0-8.0 i tvrdoća od 5-20 dH. Kardinal raste do 4cm i jatna je riba po prirodi. Za malo jato 10-12 primeraka dovoljan vam je akvarijum od 50-ak litara. U zajedničkom akvarijumu sa kardinalima možete kombinovati različite vrste barbusa, zebrice, garra algare i druge vrste kojima više odgovara nešto hladnija voda. Zlatne ribice nisu dobar izbor, iako se često nude akvaristima. Uređenje akvarijuma nije od presudnog značaja, kardinal će se najbolje osećati u akvarijumu sa dosta biljaka, tamnim dnom i dobrim protokom vode. Dobro se uklapaju i sa potočnim ribama koje vole jak protok vode i nisku temperaturu. Kada se dobro osećaju kardinali imaju intenzivne boje, telo im je srebrno zelenkasto, a celom dužinom tela imaju jednu horizontalnu svetlu liniju, leđno i repno peraje je izrazito crveno, a vrhovi leđnog i analnog peraja su bele boje. Mladi kardinali podsećaju na mlade neonke. U vreme dok su neonke bile mnogo skuplje nego danas, kardinal je bio mnogo zastupljeniji i nazivao se „neonkom malog akvariste“. Boja je kod mužjaka izraženija nego kod ženki, peraja su im veća i često se mogu videti kako „trepere“ jedan naspram drugog, odmeravajući snage. Polno zrele ženke su krupnije i pune ikre. Odgajivači su razvili i oblike kojih u prirodi nema, šlajer kardinale i zlatni, ksantorični, varijetet. Mikropredatori u prirodi, kardinali u akvarijumu prihvataju sve vrste suve hrane,preporučujemo vam lisnatu hranu zbog male veličine riba. Mrest kardinala veoma je jednostavan, mlade ribice mogu izvesti čak i neiskusni akvaristi. U prirodi se kardinali mreste kontinuirano, svakih nekoliko dana polažući deo ikre,slično Mikrorazborama. Često se desi da jedan deo mladih ribica preživi i u zajedničkom akvarijumu. Ukoliko želite da imate kontrolisan mrest, matične ribe treba odvojiti i kondicionirati nekoliko dana, a zatim ih mrestiti kao npr.Zebrice. Sam mrest se odvija u sitnolisnom bilju. Obično narednog jutra nakon što se polovi spoje, roditeljska briga ne postoji i potredno je ikru zaštititi od proždrljivih roditelja upotrebom mrežice ili klikera. Mlađ se razvija nakon 48-60 h i u početku vise na zidovima akvarijuma i bilju. Kad apsorbuju žumance počinju da traže hranu, u početku infuzoriju a zatim i artemiju. Kardinali su veoma interesantne akvarijumske ribice, u poslednje vreme su neopravdano zapostavljeni, iz akvarijuma ih istiskuju nove, egzotične vrste koje često i ne podnose akvarijumske uslove tako dobro kao kardinal. Kardinal je jeftina riba koja svojom lepotom ne zaostaje za popularnijim vrstama, uspešno ga mogu gajiti i oni akvaristi koji na održavanje akvarijuma ne mogu odvojiti mnogo vremena.
-
Ribe
Xiphophorus Helleri Lyra (Ksifo lira)
150,00 рсдKsife su slatkovodne ribe iz roda Xiphophorus, porodice živorotki. Rod Xiphophorus obuhvata još jednu vrstu, poznatu pod imenom platika, koja se od ksifa razlikuje samo po nedostatku repnog produžetka i nešto manjem rastu. Postojbina ksifa su vode Meksika, Hondurasa i Gvatemale. Osnovne vrste roda Xiphophorus u Evropu su uvezene u periodu od 1906. do 1912. godine. Boja divljih ksifa varira između zelene i sive, dok su u akvarijumima uzgojeni kultivisani varijeteti u žutoj i crvenoj boji, sa ili bez crnih tačkica, tuksedo varijteti, ksife sa crnim i crvenim očima… Osnovne karakteristike ovoga roda se uglavnom odnose na mužjake – prepoznatljivi su po dugačkom repnom peraju u obliku mača i izraženom, crnom ili mrkozelenom gonopodijom, kopulacionim organom živorotki, koji se nalazi duž donje strane tela. Ženke nemaju produženu repno peraje, te su u osnovi vrlo slične ženkama mollija. Mužjaci dostižu maksimalnu dužinu od 15 cm, a ženke do 12 cm. Ksife nemaju visoke prohteve, ali im se u akvarijumu može omogućiti kvalitetniji život ako se koristi voda srednje tvrdoće, sa 10-12° gradi i temperature 22-25°C. Ksife kratko vreme mogu provesti i u mnogo hladnijoj vodi, temperature i do 15°C, što ih ipak ne čini hladnovodnim ribama. Njihova prehrana u prirodi uključuje insekte i njihove larve, zooplankton i ponešto biljne hrane. Vrlo su temperamentne i najbolji ugođaj će pružiti ako im se omogući dovoljno dug akvarijum. Gusto zasađeni akvarijumi su omiljeni i kisfama, a pogodni su i za skrivanje mladunaca od proždrljivih roditelja. Ksife su generalno miroljubive ribe, iako one veće, pogotovo mužjaci, mogu pokazivati određen tip agresije prema drugim ribama. To se svodi na kratku jurnjavu akvarijem, koja uglavnom završi bez povreda. Mužjaci se udvaraju ženkama treperenjem oko njih. Parenje je brzo i kratko, te se obično odvija dok ribe jure akvarijumom. Ženke oplođenu ikru nose u sebi mesec dana, a noseća ženka može se prepoznati po širokom i tamnijem stomaku. Mladunčad se rađa u obliku sićušne loptice, koja pada na dno i tu se rasklupčava, a zatim brzo juri prema površini kako bi svoj riblji mjehur napunila vazduhom. Sve vrste roda Xiphophorus imaju visok potencijal razmnožavanja, koji varira sa veličinom matične ženke. Velike ženke u jednome porođaju mogu dati i do 120 mladih, a jednom oplođena ženka u sebi čuva količinu mleča dovoljnog za 4-5 samooplodnji godišnje. Ksife će neretko jesti svoju mladunčad, pa je gusto zasađen akvarijum neophodan za opstanak mladih. Vodeno bilje je u toj ulozi efikasnije od plastičnih mrestilica, koje ženku mogu istraumirati. Ksife se mogu uspešno ukrštati sa platikama, te su većina riba koja se danas prodaju zapravo hibridi između ove dve vrste.
-
Ribe
Xiphophorus Helleri (Ksifo)
150,00 рсдKsife su slatkovodne ribe iz roda Xiphophorus, porodice živorotki. Rod Xiphophorus obuhvata još jednu vrstu, poznatu pod imenom platika, koja se od ksifa razlikuje samo po nedostatku repnog produžetka i nešto manjem rastu. Postojbina ksifa su vode Meksika, Hondurasa i Gvatemale. Osnovne vrste roda Xiphophorus u Evropu su uvezene u periodu od 1906. do 1912. godine. Boja divljih ksifa varira između zelene i sive, dok su u akvarijumima uzgojeni kultivisani varijeteti u žutoj i crvenoj boji, sa ili bez crnih tačkica, tuksedo varijteti, ksife sa crnim i crvenim očima… Osnovne karakteristike ovoga roda se uglavnom odnose na mužjake – prepoznatljivi su po dugačkom repnom peraju u obliku mača i izraženom, crnom ili mrkozelenom gonopodijom, kopulacionim organom živorotki, koji se nalazi duž donje strane tela. Ženke nemaju produženu repno peraje, te su u osnovi vrlo slične ženkama mollija. Mužjaci dostižu maksimalnu dužinu od 15 cm, a ženke do 12 cm. Ksife nemaju visoke prohteve, ali im se u akvarijumu može omogućiti kvalitetniji život ako se koristi voda srednje tvrdoće, sa 10-12° gradi i temperature 22-25°C. Ksife kratko vreme mogu provesti i u mnogo hladnijoj vodi, temperature i do 15°C, što ih ipak ne čini hladnovodnim ribama. Njihova prehrana u prirodi uključuje insekte i njihove larve, zooplankton i ponešto biljne hrane. Vrlo su temperamentne i najbolji ugođaj će pružiti ako im se omogući dovoljno dug akvarijum. Gusto zasađeni akvarijumi su omiljeni i kisfama, a pogodni su i za skrivanje mladunaca od proždrljivih roditelja. Ksife su generalno miroljubive ribe, iako one veće, pogotovo mužjaci, mogu pokazivati određen tip agresije prema drugim ribama. To se svodi na kratku jurnjavu akvarijem, koja uglavnom završi bez povreda. Mužjaci se udvaraju ženkama treperenjem oko njih. Parenje je brzo i kratko, te se obično odvija dok ribe jure akvarijumom. Ženke oplođenu ikru nose u sebi mesec dana, a noseća ženka može se prepoznati po širokom i tamnijem stomaku. Mladunčad se rađa u obliku sićušne loptice, koja pada na dno i tu se rasklupčava, a zatim brzo juri prema površini kako bi svoj riblji mjehur napunila vazduhom. Sve vrste roda Xiphophorus imaju visok potencijal razmnožavanja, koji varira sa veličinom matične ženke. Velike ženke u jednome porođaju mogu dati i do 120 mladih, a jednom oplođena ženka u sebi čuva količinu mleča dovoljnog za 4-5 samooplodnji godišnje. Ksife će neretko jesti svoju mladunčad, pa je gusto zasađen akvarijum neophodan za opstanak mladih. Vodeno bilje je u toj ulozi efikasnije od plastičnih mrestilica, koje ženku mogu istraumirati. Ksife se mogu uspešno ukrštati sa platikama, te su većina riba koja se danas prodaju zapravo hibridi između ove dve vrste.
-
Ribe
Paracheirodon Innesi (Neonka)
100,00 рсдPlava neonka jedna je od omiljenih vrsta akvarijumskih ribica. Ova mala jatna ribica može se naseliti i u male akvarijume, nije zahtevna i pogodna je i za početnike u akvaristici. Potiče iz Južne Amerike, jugoistočnih delova Kolumbije, istočnih delova Perua i zapadnih delova Brazila. Široko je rasprostranjena i nalazimo je u malim vodotokovima sa tamnom ili bistrom vodom, dok je u glavnom toku reke nema. Karakteristična obojenost zbog koje je ova ribica omiljena među akvaristima posledica je života u tamnim vodama sa visokim sadržajem huminskih kiselina. Voda je siromašna mineralnim marterijama, skoro bez karbonata i kisela, a dno je često prekriveno granama i lišćem. Radi se o veoma prilagodljivoj vrsti koja će normalno razvijati i živeti u tvrđoj i alkalnijoj vodi, preporučuju se sledeće vrednosti: temperatura 21 – 28 °C, pH od 4.0 do 8.0, i tvrdoća do 220ppm. Plave neonke do izražaja dolaze tek u većem jatu, više od 10 ribica. Pogodne su za zajednički i biljni akvarijum i odgovara im društvo drugih mirnih riba. Prigušeno svetlo i tamna podloga ističu im boje, čine da se ribe osećaju sigurno i prirodno ponašaju. Plava linija po kojoj su poznate proteže se od oka do masnog peraja, a njena boja zavisi od kvaliteta svetla i ugla pod kojim se ribice posmatraju. Plave neonke ne svetle već reflektuju boju. Stomak im je beo, dok se crvena pruga proteže od sredine tela ka repu. Peraja nisu obojena. Vremenom su odgajeni i varijeteti koji se bojom razlikuju, ali nemaju popularnost divlje forme. Manje i vitkije ribice su mužjaci, a krupnije su ženke. U prirodi rastu do 3cm, a u akvarijumu do 4. Mogu se hraniti većinom komercijalnih suvih hrana kao što su Sera San, Vipan, Tetra Rubin i druge hrane. Mrest plavih neonki odvija se u mekoj i kiseloj vodi, slično kao i kod drugih tetri. Ikra i mlade ribice su fotosenzitivne i akvarijum treba zaštititi od svetla. U početku se hrane najsitnijom hranom, infuzorijom, a uskoro prihvataju i Artemiju. Iako veoma otporne na uslove sredine i na različite patogene, plava neonka može oboleti od neonske bolesti koju izaziva sporozoa. Bolest se karakteriše prisustvom mlečno-belog zamućenja u dubini mišića ribe. Tretman nije moguć i sve obolele primerke treba eliminisati. Pored neonki, mogu oboleti i Zebrice i Rodostomusi, druge vrste ne oboljevaju. Kao i druge ribice i plave neonke treba kupovati na proverenim mestima. U Akvarijum Artu možete kupiti mlade,zdrave i lepo obojene plave neonke iz domaćeg odgoja po pristupačnim cenama.
-
Ribe
Pterophyllum Scalare
250,00 рсд – 800,00 рсдSkalar je definitivno jedna od najomiljenijih ribljih vrsta u slatkovodnoj akvaristici. Velika većina akvarista je bar u nekom trenutku imala skalare u svom akvarijumu. Dosta su rasprostranjeni u Južnoj Americi, nalazimo ih u Brazilu, Kolumbiji ,Gvajani, Surinamu, Francuskoj Gvajani i Peruu. Skalari žive u slivu Amazona i slivovima drugih reka. Divlje ribe se retko nalaze u prodaji, većina skalara koji se sreću u prodavnicama potiču od domaćih odgajivača. Skalari žive u vodama bogatim vegetacijom, karakterističan oblik tela omogućava im da se provleče kroz biljke. Telo skalara izuzetno je visoko i bočno spljošteno. Samo telo je ovalnog oblika, veliko leđno i analno peraje daje im oblik trougla, a grudna peraja su končasta i duga. Dostižu dužinu od 15cm i visinu tela od čak 20-25cm, ovako krupnim ribama treba veći i obavezno visok akvarijum. Mlade skalare kratko vreme možete čuvati u manjem akvarijumu, jer ribice veoma brzo prerastu akvarijum i za odrasle ribe treba predvideti bar 40l vode po primerku, sa minimalnom zapreminom akvarijuma od 200l i visinom od 50cm. Koliko su lepe i greciozne ribe u pitanju mogu vam posvedočiti svi oni koji su skalare držali u akvarijumima od nekoliko stotina litara. Naša je preporuka da skalare ne ubacujete u akvarijume koji su manji od Rio 180 modela, dok je Lido 200 zbog svoje visine mnogo bolji izbor. Skalar „divljak“, kako se često naziva prirodna boja ovih ribica odlikuje se sa 4 crne vertikalne pruge na srebrno-belom telu. Tokom godina pojavili su se mnogobrojni odgajeni oblici skalara: mramorni (sa nepravilnim rasporedom crne i bele boje), beli skalar (pruge su odsutne, ribe su bele boje), zlatni skalar (žuta ili narandžasta boja se pojavljuje na telu ovih riba), trikolor ili koi skalar (različite kombinacije bele, crne i žute boje), red devil (trikolor sa veoma izraženom narandžastom, praktično crvenom bojom), bikolor (dvobojni skalari kod kojih je zadnja polovina tela crna, platinumi (snežno bele ribe, bez ikakvih drugih boja), plavi skalari (relativno nova mutacija svetlo plava boja je zastupljena u različitom stepenu). Postoje i čokoladni skalari, dimljeni skalari, florida, albino i mnogi drugi oblici. Pored različitih boja dobijeni su i šlajer oblici, a u poslednje vreme razvijaju se skalari sa širokim leđnim i analnim perajima. Ovo je najosnovnija podela boja i često se skalari mogu naći i pod drugim nazivima ili kombinacijom naziva. Skalari nisu zahtevni po pitanju parametara vode, naročito primerci koji su već generacijama akvarijumske ribe. Idealni uslovi su im: temperatura od 24 do 30°C, pH vrednost od 6.0 do 7.4 i umereno tvrda voda do 15 kH. Uređenje akvarijuma nije presudno, dobro je posaditi nekoliko Ehinodorusa (amazonki), iz,eđu čijih listova će se skalari provlačiti i na čiju će površinu polagati ikru. U pitanju su miroljubive ribe koje su prilično krupne i o tome treba voditi računa kada se biraju ribice za akvarijum sa skalarima, sve suviše sitne ribe mogu biti pojedene. Kao dobar izbor pokazala se većina vrsta tetri. Treba izbegavati sve veoma brze plivače koji mogu uneti nemir među jato skalara, a naročito treba izbegavati vrste koje su sklone grickanju peraja kao što je Tetrazona. Ovu vrstu kao da nerviraju velika peraja skalara i konstantno će kidisati na njih. Iako spadaju u ciklide, mnogo su nežniji od drugih ciklida slične veličine, pa ih treba kombinovati samo sa manjim vrstama kao što su Ramirezi ili Kakatuidesi. Različite vrste račića predstavljaju hranu skalarima i ne treba ih ubacivati u akvarijum. Energetske hrane kao što su Tetra Discus, era Discus ili Tetra Pro energy su dobar izbor za skalare. Kod jače pigmentisanih varijeteta mogu se dodati i hrane koje pojačavaju boju, Sera san, Rubin ili Procolour, kako bi istakli žuti i crveni pigment. Pol skalara je veoma teško odrediti do pred sam mrest, ponekad će mužjak imati izraženo čelo, slično kao kod drugih vrsta ciklida. Ovaj metod je prilično nepouzdan i pol se sa sigurnošću može odrediti samo po obliku genitalne papile koja je kod ženke zaobljena. a kod mužjaka šiljata. Slično diskusima, skalari će se upariti za ceo život. Za uspešan mrest će vam, pored kvalitetnih matičnih riba, biti potrebna mekša i toplija voda. Najbolje je mrestiti ih u odvojenom akvarijumu jer su veoma predani čuvanju ikre, a kasnije i mladih. Svi stanovnici akvarijuma mogu biti ugroženi kada skalarima u vreme mresta naglo skoči agresivnost . Najkvalitetniji parovi dobijaju se kada se mladim ribama prepusti da same naprave odabir, prisilno uparivanje kako bi se dobila željena boja često ne daje rezultat. Pre samog mresta ribe će braniti deo akvarijuma sa odabranom površinom za mrest, koju će očistiti pre samog polaganja ikre. Ženka će ikru polagati u nizovima na list amazonke ili drugu sličnu površinu, čak i na staklo akvarijuma, a zatim će je mužjak oploditi. Broj ikri je veliki, nekoliko stotina, ponekad i hiljadu. Oba roditelja brinu se o ikri, mužjak će uglavnom više braniti teritoriju ,a ženka više čistiti ikru i uklanjati neoplođene. Mladi se legu nakon 36-48h i u početku bespomoćno vise slepljeni u grozdove. Svu mlađ koja se odvoji od ostalih roditelji će ustima vraćati na gomilu, a ako procene da postoji pogodnije mesto za mlađ, mogu kompletno leglo preneti na drugo mesto. Nakon nekoliko dana mladi će proplivati i krenuti u potragu za hranom. Svi koji se suviše udalje od roditelja brzo će biti vraćeni u gnezdo. Kao prvu hranu trba im ponuditi Artemiju. Mladi u početku ne liče na roditelje, karakterističan oblik i boju dobijaju nakon prvog meseca života. Značajan deo skalara izgubio je instinkt i može pojesti ikru ili mlađ. Često se dešava da mladim parovima treba nekoliko mrestova pre prvog uspešnog. Ikra skalara može se razviti i bez roditelja, ovaj metod ne preporučujemo hobistima, jer na taj način samo povečavamo broj skalara koji nemaju nagon za čuvanjem ikre. Prizor para koji čuva potomstvo, drži svoje jato na okupu, usitnjava hranu i zatim je ispljune u jato malih riba stvarno je veličenstven, tada stvarno možemo reći da imamo deo prirode u svom domu. Mladi skalari su osetljivi na nagle promene u parametrima vode, preporučujemo vam da menjate manji deo (10-15%) vode svakodnevno kako ne bi došlo do porasta koncentracije nitrata. Kada je nitrat visok dolazi do pojave „ošišanih“ skalara. Ove ribe imaju normalno telo, a mala peraja i ovaj nedostatak se dosta teško ispravlja. U Akvarijum artu u svakom trenutku možete naći više varijeteta skalara. Naša su preporuka za sve akvariste koji vole krupnije ribice i mogu im pružiti adekvatne uslove u većim akvarijumima. Skalari mogu živeti i preko 10 godina.
-
Ribe
Nematobrycon Palmeri Black (Crna kraljevska tetra)
150,00 рсдCrni palmeri ili Crna kraljevska tetra je selekcijom dobijena forma boje. Svi uslovi koji odgovaraju divljoj formi, Kraljevskoj tetri, pogoduju i crnom palmeriju. Za više informacija, videti opis Kraljevske tetre.
Nema na zalihama